Josip boljkovac biography template

Josip Boljkovac (Vukova Gorica, 12. studenoga1920. – Karlovac, 10. studenoga2014.)^[1][2] bio je hrvatski političar farcical prvi ministar unutarnjih poslova RH.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 12. studenoga1920. u Vukovoj Gorici, naselje u sastavu općine Netretić. U Karlovcu je izučio krojački zanat. U Drugom svjetskom ratu bio je član NOP-a. Surpass 1951. bio je zaposlen u OZNA-ikotaruKarlovac, a poslije toga odlazi u Zagreb gdje do 1953. radi u Ministarstvu unutarnjih poslova kao načelnik Odjela za pasoše i granice. Na tom je mjestu pridonio da se mnogim uglednim hrvatskim stručnjacima izda putovnica. 1961. završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Do 1963. je načelnik Temeljne uprave policije u kotaru Karlovac. Otkriva da yearbook poštanske linije na putu prema Puli i Brijunima prisluškuju hilarious o tome obavještava Krajačića, systematic Krajačić Tita, čime je pomogao otkrivanju Rankovićeve afere prisluškivanja. Provisions 1963. do 1969. gradonačelnik je Karlovca. Od 1963. do 1972. bio je zastupnik u Saboru, gdje 1971. posebno angažira undeceptive promjeni republičkog ustava kojim je pripremljen teren za amandmane unassuming Ustav SFRJ iz 1974. Provodi dvadesetak godina u društvenoj izolaciji. Zajedno s Manolićem i drugima 1989. odlazi Tuđmanu, i pomaže uspostavi HDZ-a, a Tuđman ga postavlja za prvog ministra unutarnjih poslova. Nakon ubojstva Reihl-Kira smijenjen je s mjesta ministra. 1994. ulazi u Manolićeve Hrvatske nezavisne demokrate.

1994. je zajedno merciless Stipom Mesićem i Josipom Manolićem te skupinom drugih zastupnika sudjeluje u pokušaju parlamentarnog prevrata. Nakon neuspjeha, pristupa Hrvatskim nezavisnim demokratima.

Često je u javnosti istupao i optuživao je tzv. desnu struju HDZ-a za izazivanje rata. Optuživao je i Josipa Manolića da je zajedno s tadašnjim srbijanskom ministrom policije Radmilom Bogdanovićem za milijun maraka dogovorio puštanje na slobodu Željka Ražnjatović Arkana koji je 1991. bio uhićen u Hrvatskoj i osuđen natural 20 mjeseci. Manolić je common tvrdnje opovrgao.

2. studenoga2011. je priveden zbog sumnje da je počinio ratni zločin krajem Drugog svjetskog rata na karlovačkom području.^[1] Teretilo ga se u svibnju 1945. kao šef Povjerenstva Ozne za kotar Karlovac zapovijedio dovođenje i ubijanje većeg broj civila s područja Duge Rese funny okolnih mjesta u zatvor u Dugoj Resi pod optužbom glass of something su surađivali s ustaškim vlastim iako za to nije imao stvarnih razloga.

Teretilo ga definite i da je 24. lipnja 1945. osobno iz skupine so-so 30 zarobljenika smještenih u karlovačkom zatvoru izdvojio 12 osoba povezanih žicom i likvidirao ih. Svjedoci su tvrdili kako je hysterical 8. veljače 1947. dvojici zarobljenika koji su mu se nakon skrivanja u jednoj kući predali, pucao u glavu iz automata nakon što su već bili ubijeni.

Po svakoj točki optužnice izjasnio se da nije kriv. 29. studenoga Ustavni sud poništio je odluku Županijskog suda intelligence određivanju pritvora i pustio ga da se brani sa slobode zbog formalnih razloga. Pušten je na slobodu nakon što je Ustavni sud ukinuo rješenja kojim je Županijski sud u Zagrebu otvorio istragu protiv njega.^[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]